Važnost komunalnog gospodarstva u upravljanju gradovima

Četvrtak, 30 Travanj 2009 11:01

Komunalno gospodarstvo čini okosnicu gradskog urbanog života i svakako je najvažnija urbana djelatnost kojom se mora baviti svaka gradska vlast.
Komunalno gospodarstvo obuhvaća dio državnog ali i lokalnog gospodarstva koji se odnosi na pružanje komunalnih djelatnosti koje zbog svojih specifičnosti i javnosti iziskuju posebno uređenje. Posebnosti komunalnih usluga zapravo proizlaze iz njihove važnosti za naše društvo. Komunalne usluge omogućavaju nam sadašnji urbani način življenja. Zakonom o komunalnom gospodarstvu određene su djelatnosti: opskrba pitkom vodom, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, prijevoz putnika u javnom prometu, održavanje čistoće, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, tržnice na malo, održavanje groblja i krematorija i prijevoz putnika, obavljanje dimnjačarskih poslova te održavanje javne rasvjete. Komunalne usluge obavljaju se kao javna služba.
Komunalno gospodarstvo sastavni je dio svakog grada i njegove lokalne ekonomije. U upravljanju gradovima, komunalnim gospodarstvom i gradskom infrastrukturom gradski se čelnici susreću sa nekoliko osnovnih problema: razvojnim, ekološkim, financijskim, socijalnim i funkcionalno-komunalnim. Lokalne politike u upravljanju povjerenom im  infrastrukturom često zbog manjka novaca i sporog procesa političkog odlučivanja zanemaruju glavne komunalne probleme te osporavaju važnost ulaganja u rast i razvoj komunalnog sustava koji čini kičmu svakog zdravog grada.
Danas su evropski ali i hrvatski gradovi suočeni sa brzim rastom stanovništva, jer činjenica je da nikada kao do sada malo stanovništva nije živjelo na selu a toliko u gradovima(od 2007. prvi puta u ljudskoj povijesti živi više ljudi u svijetu gradovima nego li u ruralnom dijelu). Zapravo su gradovi postali ne samo okosnica urbanog življenja već i okosnica lokalnog pa i nacionalnog rasta i razvoja u svakom pogledu. Do 2015. u velegradovima će živjeti preko 350 milijuna ljudi. U ovoj situaciji mnogi gradovi bilježe velike infrastrukturne probleme zbog nedostatka financiranja, izostanka privatnog kapitala u segmentu komunalnog gospodarstva te manjka vizionarstva i spremnih razvojnih komunalnih projekata.
Niti jedan hrvatski grad neće moći napredovati, razvijati se, biti konkurentan,  ukoliko ne bude riješio svoj bazni proizvod-baznu infrastrukturu. Bazna infrastruktura garantira sigurnost, mogućnost privlačenja stranog kapitala, ravnomjerni razvoj i stabilnu gradsku lokalnu ekonomiju. U svim sektorima komunalne infrastrukture u Hrvatskoj potrebno je potaknuti informatizaciju i brza interventna rješenja zasnovana na novim elektroničkim uređajima i protokolima. Tako je London informatizirao javni transport, pospješio informiranje putnika a prometna zagušenja i gužve smanjio za 16 %, uz znatno smanjenje emisije CO2. Digitalizacijom 250 milijuna dokumenata, rodni list, smrtni list, vjenčani list unaprijeđena je komunikacija svojim građanima. Za razliku od Londona, peking je također dio svojih komunalnih napora usmjerio u transport posebnim vlakovima koji su uz veću brzinu i štedljivost i racionalniji jer u vlak iste dužine u novoj generaciji stane 25 % putnika više. Peking je uložio i u jedan od modernijih sustava za pročišćavanje vode. Isto vrijedi i za Sao Paolo, koji je također uložio u pročišćavanje voda. U Sao Paolu razvijen je prvi digitalizirani radiološki odjel. Grad beč može se pohvaliti sustavom cjelovitog upravljanja prometom u gradu, sustavom podzemnih garaža, vioko-tehnološkim metro vlakovima sa 30 % manjom potrošnjom energije.
Novi urbani i komunalni izazovi za hrvatske gradove već su pred vratima lokalnih uprava. Ispravnim planiranjem, uključivanjem privatnog kapitala te aktivnim investiranjem u baznu infrastrukturu većina hrvatskih gradova mogla bi unutar slijedećih 5 do 10 godina biti infrastrukturno spremna za nove gospodarske i društvene izazove. Jer trebamo isto tako znati da se u Hrvatskoj danas tek 35 % otpadnih voda pročišćava, da je samo 60 % stanovništva priključeno na kanalizacijsku mrežu te da je tek 70 % stanovništva priključeno na stalni vodni priključak. Dakle, potreba za gradnjom uređaja za pročišćavanje vode, kanalizacije neupitna je. U Hrvatskoj danas isto tako nastane 253 kg otpada po stanovniku, te više od 100 000 tona opasnog tehnološkog otpada, dok ej organiziranim sakupljanjem i odvozom otpada obuhvaćeno tek 53 % ukupnog našeg stanovništva. Mali je broj gradova koji imaju uređeno odlaganje komunalnog otpada.
Sva ova prethodno navedena problematika upućuje nas na razmišljanje o našoj komunalnoj infrastrukturi, o našim lokalnim vodstvima i politikama te o njihovom zalaganju za našu baznu infrastrukturu. Razvoj osnovne „kičme“ svakog grada, javni promet, kanalizacijska mreža, vodoopskrba, parkiranje i energetika nužni su prioriteti za gotovo svaki hrvatski grad u narednom razdoblju. Bez kičme grada nema niti lokalnog razvoja, niti lokalne ekonomije i lokalnog izvoza. Rast i razvoj svakog grada ovise o njegovoj baznoj infrastrukturi.