Zašto još nije realizirana gospodarska zona Gripole-Spine'?
Srijeda, 25 Veljača 2009 00:00
Radi stimuliranja privatnog poduzetništva te s time i zapošljavanja, Grad Rovinj je još polovicom 2000. godine donio Urbanistički plan uređenja gospodarske zone „Gripole-Spine'“ u Rovinju (Službeni Glasnik br. 4/2000). Sukladno tome, u siječnju 2002. godine, kod Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, ishođena je lokacijska dozvola za gradnju prometnica u predjelu Gripole.
Temeljem navedene lokacijske dozvole izrađen je geodetski elaborat u svrhu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa sa vlasnicima nekretnina obuhvaćenom trasom prometnica. Kao što je tamo gdje je to bilo potrebno pokrenut postupak izvlaštenja zemljišta u vlasništvu osoba sa kojima se nije uspjelo sporazumno riješiti otkup kod nadležnog Ureda državne uprave u Istarskoj županiji.
Kako bi se gospodarska zona u potpunosti mogla realizirati, potrebno je urediti infrastrukturu, posebice onu prometnu. Stoga je Grad Rovinj odmah po izradi geodetskog elaborata počeo rješavati problematiku otkupa zemljišta, kako bi mogao pristupiti uređenju te infrastrukture.
Ukupna površina nekretnina koje prema parcelacionom elaboratu čine prometnice u predmetnoj zoni, iznosi 34.363 m², od čega je izvorno u vlasništvu Grada bilo 12.327 m² a ostalo je bilo privatno vlasništvo. Od toga je dakle u privatnom vlasništvu bilo 19.702 m², dok je na preostalih 2.334 m² bio uknjižen Jadran-turist. Upravo tih 2.334 m2 blokira već više od šest (6) godina stavljanje u funkciju gospodarsku zonu Gripole Spine'. Blokira jer to zemljište nije bilo predmetom privatizacije, a kao vlasnik tih nekretnina uknjižio se Hrvatski fond za privatizaciju.
Za otkup odnosno sudsko izvlaštenje katastarskih čestica, osim onih u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, utrošeno je otprilike 8 milijuna kuna odnosno 300,80 kuna po metru kvadratnom.
Kako bi se napokon započelo sa konkretnom realizacijom gospodarske zone Gripole – Spine', preostaje još riješiti prijenos vlasništva gore navedenih 2.334 m² na Hrvatski fond za privatizaciju.
Prvi put je Grad zahtjev za prijenos vlasništva podnio 2003. godine. No već tada smo saznali da je upravo na tim česticama, dakle na tih 2.334 m2 Maistra pokrenula spor jer iste smatraju vlastitom tehnološkom cjelinom. Kako ? U prijašnjem sustavu, prije pretvorbe poduzeća sukladno zakonskim propisima te čestice i još mnogo njih bile su na korištenju tadašnjeg Jadran turista. Kada je proces pretvorbe okončan, te čestice kao i veliki broj čestica na poljoprivrednom zemljištu, otocima, zemljištu oko hotela nisu ušle u proces pretvorbe i privatizacije. I tako je nastao kod nas u Rovinju a i u drugim gradovima i općinama u RH spor na takozvanom „turističkom zemljištu“.
Stava sam da bi svima a osobito poduzetnicima u Rovinju jako puno pomoglo kada bi Maistra odustala od ovog spora. Država bi tada pozitivno riješila ovo problematično pitanje.
Bez ovo spomenutog prijenosa ne može se okončati prometnica i položiti infrastruktura u zoni.
Više sam se puta pismeno i usmeno obraćao Hrvatskom fondu za privatizaciju kako bi se traženje izvršilo. Godine 2004. izgledalo je da će se situacija povoljno riješiti jer je Vlada sredinom te godine donijela Program razvoja poduzetničkih zona, koja među ostalima, obvezuje i sva tijela državne uprave. Program je to koji podrazumijeva poglavito razvoj malog i srednjeg poduzetništva i to prvenstveno u proizvodnji. Proizvodnja koja bi mogla servisirati velika hrvatska poduzeća i koja bi nadomjestila uvoz o kojem naša država toliko ovisi.
Sve vrlo lijepo zamišljeno na papiru, no nažalost Vladin Program razvoja poduzetničkih zona te upute i obaveze koje ono donosi, nažalost bojim se nije moguće provesti zbog prije spomenutog spora.
Posljednju požurnicu potpisao sam i poslao 30. listopada. Još nije dobiven odgovor.
Kako bi se gospodarska zona u potpunosti mogla realizirati, potrebno je urediti infrastrukturu, posebice onu prometnu. Stoga je Grad Rovinj odmah po izradi geodetskog elaborata počeo rješavati problematiku otkupa zemljišta, kako bi mogao pristupiti uređenju te infrastrukture.
Ukupna površina nekretnina koje prema parcelacionom elaboratu čine prometnice u predmetnoj zoni, iznosi 34.363 m², od čega je izvorno u vlasništvu Grada bilo 12.327 m² a ostalo je bilo privatno vlasništvo. Od toga je dakle u privatnom vlasništvu bilo 19.702 m², dok je na preostalih 2.334 m² bio uknjižen Jadran-turist. Upravo tih 2.334 m2 blokira već više od šest (6) godina stavljanje u funkciju gospodarsku zonu Gripole Spine'. Blokira jer to zemljište nije bilo predmetom privatizacije, a kao vlasnik tih nekretnina uknjižio se Hrvatski fond za privatizaciju.
Za otkup odnosno sudsko izvlaštenje katastarskih čestica, osim onih u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, utrošeno je otprilike 8 milijuna kuna odnosno 300,80 kuna po metru kvadratnom.
Kako bi se napokon započelo sa konkretnom realizacijom gospodarske zone Gripole – Spine', preostaje još riješiti prijenos vlasništva gore navedenih 2.334 m² na Hrvatski fond za privatizaciju.
Prvi put je Grad zahtjev za prijenos vlasništva podnio 2003. godine. No već tada smo saznali da je upravo na tim česticama, dakle na tih 2.334 m2 Maistra pokrenula spor jer iste smatraju vlastitom tehnološkom cjelinom. Kako ? U prijašnjem sustavu, prije pretvorbe poduzeća sukladno zakonskim propisima te čestice i još mnogo njih bile su na korištenju tadašnjeg Jadran turista. Kada je proces pretvorbe okončan, te čestice kao i veliki broj čestica na poljoprivrednom zemljištu, otocima, zemljištu oko hotela nisu ušle u proces pretvorbe i privatizacije. I tako je nastao kod nas u Rovinju a i u drugim gradovima i općinama u RH spor na takozvanom „turističkom zemljištu“.
Stava sam da bi svima a osobito poduzetnicima u Rovinju jako puno pomoglo kada bi Maistra odustala od ovog spora. Država bi tada pozitivno riješila ovo problematično pitanje.
Bez ovo spomenutog prijenosa ne može se okončati prometnica i položiti infrastruktura u zoni.
Više sam se puta pismeno i usmeno obraćao Hrvatskom fondu za privatizaciju kako bi se traženje izvršilo. Godine 2004. izgledalo je da će se situacija povoljno riješiti jer je Vlada sredinom te godine donijela Program razvoja poduzetničkih zona, koja među ostalima, obvezuje i sva tijela državne uprave. Program je to koji podrazumijeva poglavito razvoj malog i srednjeg poduzetništva i to prvenstveno u proizvodnji. Proizvodnja koja bi mogla servisirati velika hrvatska poduzeća i koja bi nadomjestila uvoz o kojem naša država toliko ovisi.
Sve vrlo lijepo zamišljeno na papiru, no nažalost Vladin Program razvoja poduzetničkih zona te upute i obaveze koje ono donosi, nažalost bojim se nije moguće provesti zbog prije spomenutog spora.
Posljednju požurnicu potpisao sam i poslao 30. listopada. Još nije dobiven odgovor.
| Komentari |
|
Necemo brisati negativne komentare no molimo vas nemojte vrijedati, omalovaavati, uznemiravati, poticati mrnju, koristiti vulgarne izraze, kriti privatnost, reklamirati te viestruko ponavljati istu poruku ili odgovor. Izbjegavajte pisanje jednolinijskih komentara (npr.da, ne) i objavljivanje neprimjerenog sadraja (pornografija, piratski software).
